Brinje (2. – 5. ožujka 2020.)
Istraživači: Romana Pozniak i Ozren Biti
Istraživački uvidi koje smo stekli u Brinju potvrđuju pretpostavku da se radi o mjestu snažne depopulacije i propale industrije koje se uglavnom oslanja na poljoprivredni sektor. Većinu razgovora s kazivačima u Brinju protkale su, očekivano, njihove opservacije o poljoprivrednom radu, koji je u toj općini dominantan u odnosu na sve druge oblike rada. U novije vrijeme, s odlaskom mlađe populacije odatle, mijenjaju se i vizure pripadnika starijih generacija:
„Gledajte, što je stvar na poljoprivredi? Sve je to na poljoprivredi dobro. Ali sad, radiš, radiš, radiš i dođe tuča i pomlati sve. I di je tvoj trud i rad? E sad, to se…sad ti dođe, ne znam, nekakvi nametnici, poništi ti, dođe tuča – uništi, dođe suša – uništi. I onda se čovjek muči, a svi… danas nije nitko… Prije se to nekako jednostavno kao moralo uzdržati taj kućni prag i to domaćinstvo, to se forsiralo. Ali sad ljudi nisu bedasti, vide da ima bolji i lakši način zarade i života i idu za lakšim.“
Mladež koja još uvijek živi u Brinju ne može umaći poljoprivrednim poslovima, ali mora k tome pronaći neki primarni posao kao glavni izvor vlastite egzistencije. To znači da im se radne obveze dobar dio godine protežu kroz čitav dan, od jutra do mraka:
„Mislim, nije to kao prije. Ljudi su se prije samo poljoprivredi posvetili, to je bio jedini posao. A sad ljudi tu poljoprivredu miješaju i sa poslom koji ovako sa strane rade. Jednostavno, jer više ne mogu živjeti samo od poljoprivrede.“
No, baš i nema puno poslova koji se nude onkraj poljoprivrede i stočarstva. Stoga mnogi odlaze živjeti i raditi u veće gradove ili inozemstvo, a oni koji su još ovdje utječu poslovima u općini i šumariji, u trgovinama prehrambenih proizvoda i kafićima ili pak u hotelu Lika i pripadajućim mu benzinskim pumpama.
Međutim, problemi depopulacije Brinja i starenja mjesnoga stanovništva prelijevaju se i na djecu školske i vrtićke dobi. O tome kako su škola i vrtić u Brinju funkcionirali nekoć, kad je sve vrvjelo djecom, a kako to izgleda danas, kad je djece sve manje, bilo je govora u više intervjua:
„Naša djeca su u startu odsječena od svega. Naša djeca nemaju u vrtiću engleski. Dobivaju engleski tek…ne znam… u drugom, trećem razredu. Što je izrazito kasno! Jer neka djeca u vrtiću već uče po dva, tri jezika. Nemaju nekakvu izvannastavnu aktivnost, osim ljeti nogometa. I imaju košarku od petog do osmog razreda. Znači, ta djeca nisu ničim zainteresirana u početku.“
Stariji među našim sugovornicima podijelili su s nama svoja zapažanja o tome koje su sve industrije nekoć bile važne za život Brinja te kako se danas nepostojanje istih reflektira na samo mjesto. Uz neizostavan ekonomski aspekt, naglašen je i onaj životne svakodnevice:
„U Brinju, ja ne znam dal´ se ima di kupit igla. Prije, Brinje je bilo krcato trgovinama. Sve je bilo, i tekstil. To je bilo u ono vrijeme Jugoslavije. Mi smo imali i tekstil i robu u metraži, cipele, Borovo je bilo… Sve ste mogli [ovdje nabaviti], i to kvalitetno.“
Mnogo puta spomenut je veliki pogon drvne industrije u Brinju, čiji se razmjeri u vrijeme Jugoslavije teško mogu usporediti s onime na što je danas ta industrija svedena. Unatoč tome, neki privatni poduzetnici još uvijek ostvaruju dobre poslovne rezultate u poslu prijevoza i distribucije trupaca te osiguravaju respektabilan broj radnih mjesta lokalnom stanovništvu. S druge strane, sudbina tekstilne industrije zapečaćena je nakon privatizacije, čega su se sa sjetom prisjetile neke naše sugovornice koje su i same od tog posla svojedobno zarađivale i pomagale svojim kućanstvima i obiteljima.
Što se ženskoga rada tiče, pozitivna novina u Brinju je uz pomoć europskih fondova odnedavno pokrenut program osposobljavanja i zapošljavanja gerontodomaćica. Premda se radi o privremenom ugovoru s minimalnom naknadom, ovaj je program omogućio novi izvor prihoda manjem dijelu lokalnog stanovništva i pripomogao u organizaciji skrbi i svakodnevne brige za starije osobe koje se više ne mogu dobro brinuti same za sebe.
Također, kao iznimno vrijedan rad u zajednici općine Brinja ističe se onaj Udruge žena Pavenka. Prisustvujući njihovu pripremnom sastanku povodom obilježavanja Dana žena kroz neformalne smo razgovore, tijekom izrade prigodnih poklona, doznali o njihovim brojnim aktivnostima protkanima kreativnim radom i izradom interesantnih artefakata, a organiziranima i osmišljenima u svrhu kvalitetnog ispunjavanja slobodnog vremena te, još važnije, s ciljem boljitka života u općini i šire.
A/V zapisi
- S obzirom da ima malo dijete, sugovornica govori o stanju u vrtiću i školi uslijed depopulacije mjesta.
- Gospođa B. živi sa suprugom i sinom u kući, radila je u tekstilnoj industriji, a već je dulje vrijeme domaćica te se posvetila aktivnostima KUD-a u Brinju. S nama je podijelila svoja sjećanja na život i rad u Brinju u vrijeme Jugoslavije, rad u poljoprivredi i domaćinstvu, ali podijelila i nešto recentnija iskustva o životu u ovom mjestu. Na primjer, objašnjava nam kako stariji gledaju na nezainteresiranost mladih za bavljenje poljoprivredom danas, kako je to izgledalo nekoć i zašto se perspektiva promijenila.
- Gospođa B. prepričava koje je sve sadržaje i trgovine Brinje imalo u vrijeme Jugoslavije i nudi svoje viđenje o razlozima iseljavanja mladih ljudi smatrajući da se ponekad radi i o trendu, a ne samo o socijalnim i ekonomskim potrebama
- Gospođa A. trenutno radi u lokalnom hotelu, u dnevnim i noćnim smjenama. Težak rad u noćnim smjenama, na prekarnom ugovoru, a uz očekivanu, gotovo svakodnevnu pomoć obiteljima u poljoprivredi opisuje na sljedeći način:
- Bračni par MM dolaze iz Letinca gdje povremeno obrađuju zemlju za vlastite potrebe, ali već godinama žive u Brinju. Gospodin M. je u mirovini, a gospođa M. se privremeno zaposlila u sklopu programa edukacije i zapošljavanja gerontodomaćica financiranog sredstvima Europske unije. Pored M. niske mirovine, M. plaća, premda minimalna, predstavlja važan dio skromnih zajedničkih prihoda. U intervjuu gđa M. pojašnjava što sve radi te kome i na koji način pomaže u sklopu ovog EU programa
- Gospođa M. govori o ženskom radu